PIJANA ISPOVIJED

Što li sam ti ja prijatelju
doli izrod ovog društva
genetski promašaj sebičnosti
u sveopćoj koaliciji
kvazipravičnosti i narcisoidne
samoljubljivosti

Jedini imun na epidemiju
koja je toliko normalna
koliko svakodnevna

Što li sam ti ja dragi prijatelju
doli plijen među zvijerima
izgubljena karta
pustoš slijepih ulica
svetog grala potraga
za drugačijim među istima
kolateralna žrtva
većinskoga mišljenja

Što li sam ti prijatelju ja
doli odsjaj sivog pepela
kojim se jutrima posipam
da bi danom znao
koliko sam prolazan
malen, nevažan
sebi i drugima

Što li sam ti ja  nego
licemjerna zamjerka
nečemu čemu pripadam

Tko li sam nego netko
tko je naglašeno svjestan
vlastitoga beznačaja
urođena spoznaja
prokletstvom rođenja 
okrunjena

Ja sam nitko
ja sam ništa
neka tako i ostane
u sjeni je ponekad
najtoplije

Samo prijatelju
Neka brzo prođe

by : D. T.












LJUBAV U POLUSNU

Praznina u meni, dozrela
poput jesenjeg lišća, opada
Truleći, plodi tlo
iz kojeg niče stih

A ti pitaš me:
"Zašto si tih?"

U meni bijes eruptira
poput čaše otrova
stanice mi razara
duša mi implodira

Ti kažeš :
"Žedna sam tvojih dodira."

Iz mraka razbijenih nadanja
izranja čudovište kajanja
kida me krvavim raljama
vrištim u nijemim sanjama

Ti pitaš me:
"Gdje su ti misli odlutale?"

Sve odgovore dajem ti u pjesmi
sve more
koje daju nesni
zakopam tu
u jalovu tlu
nadu posljednju

Tada kažeš:
"Volim te!"
Tako nježno,
ne postoji nježnije
A praznina i zvijer
karma i bijes
Nestanu

Tek tada shvatim

Ja živim ljubav
u ovom polusnu

D. T.

URNA ZA SRAM

Blijedim poput ustajalog voća
u zatvorenoj ladici vremena
Razliježe se miris truleži
uskovitlanim zrakom mog prolaska
Ja sam utvara ispunjena predrasudama
nahranjena samoobmanama
dok hodam iznad plitkih grobova
tražeći urnu da sakrijem sram
ispod pepela raspetih heroja
i pomiješam svoju beznačajnost
sa smislenošću postojanja
Samo tako mogu preživjeti dan
dok kidam kožu s lica
licemjerno se uklapam
dok ponižen ukrvljenim slabostima
proklinjem i jecam

D.T.

TIŠINA



Ogolila me svojom neslućenom plimom
kao ostrvljeno truplo predala na dlanu
tvojoj kosi, da mirisima prožme izblijedjele mi kosti
dok sama srž u njima ne upije te žedno

Tako se vješto izjeguljila iz ruku
pomrsila niti zagubljenog čuvstva
i zapikla britko u planuće biti
propitkujući nijemo minula iskustva

Iznjedrila me nagog na zaprepaštene oči
otkrila me slaba, krhka, posramljena
uznevjerene noći umirila je versom
i isparila tvojim glasom ubijena

D. T.

POTJERA ZABORAVA

Sputan neukim riječima
kao okovima odbjeglog roba
nađenima uz stazu
nanjušen divljim psima potjere
bojim se
STIŽU ME

Noktima kroz humus
ostavljam tragove
čujem cinične glasove
lavež i podrugivanje sve su bliže
oni vide me
PREKO MRTVE LIVADE

Padam, spotičem se
trčim, ne pomičem se
vrištim, ne čujem se
ubit će me hicem iz daleka
nadam se, lažem se
uhvaćen,
prvim udarcem
ostvareni
MOJI STRAHOVI

Linč gromoglasne rulje
izobličenih lica
dok trgaju mi udove
raščetvoren
tražim milosrđe
nepomičnog djeteta
NEPRONAĐENE SUOSJEĆAJNOSTI

Sa druge strane očiju
tama puna spokoja
hladna zemlja
na užeglom suncu
bez svile u nosnicama
bez plača i naricanja
neukim riječima

zaustavljen trenutak
VJEČNOG ZABORAVA


D. T.


DIJALOŠKI MONOLOG

Raspolućeni dani
( osjećaj za istinu )
mrenama smiraja
( raste prema sumraku )
obazrivo šapću
( podnošljivu dozu )
poznate sintagme
( serviramo toplu )
klateći se zrakom
( ne postoji pomišljeno )
kao sveprisutno zlo
( samo izgovoreno )
ne tražeći krivca
( premalo jakih )
napominju kaznu
( gleda u ogledalo )


Usnule kolaterale
( jer živimo u snovima )
lišene spoznaje
( nespremni na buđenja )
bivstvuju neprisutnost
( hvatanje iluzija )
hriptavo dišemo
( i dah laž je bestidna )
zatrovani zrak nevažnosti
( i duša naša besmrtna )
vrtimo se u krug
( svaki dan je kopija )
ganjamo vlastiti rep
( isčašenih potreba )

Saznanje je bol
( čemu onda znanje )
naviknuti na to
( izborom zatupljeno shvaćanje )
rastapamo slatki nektar
( lažemo svakodnevno )
u gorkom pelinu prosječnosti
( bolje zaslužujemo )
stvarajući ugodu
( druge prstom prokazujemo )
masturbiramo bez dodira
( sudimo bez porote )
naša slaboumna potreba
( bolje se osjećamo )

Dok jedna kolaterala
( bolno svjestan sebe ) 
zapisuje misli
( zavaren u pjesme )
druge se nijemo okreću u grobu
( pružaju ruke kroz sjeme )
a toliko toga željele bi reći
( proklinju potraćeno vrijeme )









by D. T.

NOSTRADAMUS

Vidio sam, prokletstvom ugašenog sunca zaleđen svijet
uhvatio sam molećivi pogled nepokretnog psa

ispustio ga iz dlana i predao sudbini
još osjećam njegove zamrznute oči 

Vidio sam, našom pohlepom spaljeno nebo
spuštalo se sve bliže i postajalo teže
poput žive ili olova stajali su oblaci

dok je u polumraku, nevažne travke, kosila smrt

Vidio sam jalovu zemlju, golu, kiselim kišama ispranu
kraterima izoranu, hladnu i izobličenu
mrtvu
ravnodušno brojio rebra hrpama istrulih tijela
i osjećao se krivim

Čuo sam stotine očajnih krikova kako dozivaju Njega
nisam siguran je li se ikome odazvao
i ja sam kriknuo u sebi
a slijepo mnoštvo pokrilo je uši
i pogledalo me sa osudom

by : Darko Turković